ad> POMENIK ZNANIM I NEZNANIM TIMOČKIM HEROJIMA Пређи на главни садржај

POMENIK ZNANIM I NEZNANIM TIMOČKIM HEROJIMA



                                          Spomenici oslobodiocima u negotinskom selu Sikole

U „Pomeniku heroja iz Okruga Timočkog 1912 – 1919. godine“, objavljenog 1922. u Zaječaru, autorizovao vojni sveštenik, Boško Aćimović, nalazimo zapise posvećene izginulim Timočanima u balkanskim i Prvom svetskom ratu pod naslovom „U slavu palim Timočanima“. U tim patriotskim, emotivnim i nadahutim tekstovima odaje se dužna počast palim seljacima, sveštenicima, učiteljima, đacima, rečju – HEROJIMA. – Vama herojima, naglašava se u spomenutom članku, čije su kosti razbacane po belom svetu, gde se grobovi znaju i neznaju, vama se tužna i skršena srca obraćamo i na ovaj način… A „taj način“ je spominjanje njihovih imena, zasluga i biografija u knjizi koja je i jedinstven, svojevrstan spomen za sva vremena. Oni su dobijali najviša vojna priznanja i odlikovanja, ali su u narodu ostali samo heroji čija će se dela uvek pamtiti. Njihova imena su, sem hiljade drugih iz ovog dela Srbije, i pisanom rečju ovekovečena… Na primer: u“Pomeniku Okruga Timočkog“ spominju se…
Jovan P. Nikolić, rezervni potporučnik, mašinski tehničar četvrte godine, rođen u Zaječaru 1891., od Petra i Jelene iz Planinice, poginuo kod Prištine gde je i sahranjen. Borivoje Lj. Ivanović, suplent Zaječarske gimanzije, rođen u Zaječaru 1889., u Beogradu završio Filozofski fakultet, poginuo 5. avgusta 1916. kao rezervni konjički poručnik u borbi ispred Bitolja. Kosta Lj. Ivanović, trgovački pomoćnik, rođen 1892. u Zaječaru, umro 1915. kao vojnik od tifusa. Dušan Lj. Ivanović, trgovački pomoćnik, rođen u Zaječaru 1894., umro je kao vojnik stalnog kadra 1915. od tifusa. Mihajlo Đ. Milijašević, aktivni pešadijski major 14. kadrovskog puka, poginuo 1915. prilikom mučkog upada Bugara u Vladanovu, sahranjen na Strumičkoj stanici. Naprijatelji su mu grob uništili. Proka N. Karalić, pašadijski major, ađutant Vardarske divizije, umro 20. juna 2016. od tifusa na Solunskom frontu. Sahranjen je na Srpskom groblju na Zejtinliku. Andra K. Grujić, pešadijski major, poginuo iz zasede sa svojim štabom kod Skoplja 1915. Mihajlo A. Dimitrijević, kapetan prve klase, umro u Skoplju 1913. od tifusa. Dušan A. Dimitrijević, kapetan prve klase, poginuo na topu kod Šapca 1914. (obojica Dimitrijevića su sinovi majora u penziji Alekse Dimitrijevića). Nedeljko Andrić, kapetan prve klase, umro u Kladovu 1914. Aleksandar P. Vujić, bivši šef Vražogrnačke stanice kod Zaječara i rezervni pešadijski kapetan druge klase, kao komandir čete Druge kombinovane divizije teško je ranjen 1914. na Gučevu. Posle je odlikovan zlatnom medaljom i unapređen, poginuo je 17. novembra 1915. kod sela Oraša, nedaleko od Prizrena. Aleksandar Nikolić, redov, rođen 1896. u Zaječaru, u pčelarskoj porodici, poginuo je kod sela Cerovo 6. avgusta 1916. od Bugara. Milan S. Mijović, rezervni kapetan prve klase, trgovac iz Zaječara, istakao se u balkanskim ratovima, borio se 1914. i 1915. na Solunskom frontu, bio komandir čete u Drinskoj diviziji. Posle bitke na Kajmakčalanu razboleo se i  umro 24. novembra 1916. Sahranjen na Zejtinliku.


Milivoje Zečević, načelnik štaba 1. armije, komandant Timočke divizije


Prvoslav Slava Vavriček, student farmacije, rođen u Zaječaru 1893. Iz Praga, sa studija, među prvima se javio za moblizaciju 1914. Umro je 6. februara 1916. od pegavog tifusa u Donjem Iposu, gde je i sahranjen kod manastira. Đorđe I. Ničić, profesor u penziji iz Zaječara, zdušno je, kao čelnik timočkog Crvenog krsta, pomagao srpske ratnike. Slomljen gubitkom dva sina u Velikom ratu umro je 1920. u krugu porodice i u slobodnoj otadžbini „koju je tako silno voleo“. Uglješa Đ. Ničić, student medicine, čim je rat buknuo stigao je direktno iz Berlina sa studija u Zaječar. Lečio je ranjene i obolele vojnike do svoj smrti marta 1915. Stanoje S. Simić, artiljerijski kapetan prve klase, rođen 1881. u Beogradu, 1913. bio ađutant Timočke brigade pri oslobođenju Kule i Belogradčika. Umro je 15. maja 1914. od zapaljenja pluća. Odlikovan u oba balkanska rata.
              Neprijatelj je porušio i crkvu u Šapcu, gradu koji su Timočani 1914. branili ne žaleći živote

Nikola Milenković, pešadijski kapetan, rođen u Zaječaru 1881. Završio agronomiju u Študgartu. Učestvovao je u ratovima od 1912. do 1914. Sreten Jov. Simić, rezervni konjički poručnik. Borio se u balkanskim ratovima, poginuo 8. novembra 1914. na Vrapčjem brdu kod Lazarevca, prenešen i sahranjen u Zaječaru. Stanko Gr. Stanojević, rezervni pešadijski potporučnik, učitelj u Vražogrncu, gde je i rođen 1869. Poginuo u Albaniji 19. novembra 1915. Stevan K. Đorđević, vojnik, rođen 1882. u Zaječaru, umro na Solunskom frontu 24. marta 1917. Sahranjen, sa mnogim Timočanima, u mestu Slatina, Grčka. Uroš T. Milošević, rezervni konjički potporučnik Timočke konjičke divizije, rođen u Zaječaru, poginuo u selu Drenovac u Mačvi 1914. Prvi je sa svojim vodom ušao u Šabac goneći Švabe preko Save. Miodrag Stoiljković, kaplar Petog artiljerijskog puka. Junački je poginuo na topu kod Pirota pri napadu Bugara 4. oktobra 1915. Tamo je i sahranjen.
                                            Spomen kapela sa moštima 833 srpska junaka na groblju u Bizerti
U ovim kratkim beleškama naznačava se i familija koja je ostala iza stradalnika. Ponegde je i duži opis ratnih zasluga pojedinih vojnika i oficira. Mogao bi da se izvede i zaključak – da su svi pomenuti brižljivo odabirani i da je svako imao velike ratne zasluge koje su se uglavnom zasnivale na hrabrosti, istrajnosti, solidarnosti, odanosti kralju i otadžbini. Dovoljno je samo pogledati mesta gde su poginuli ili umrli, neki na bojištu i sahranjeni, – ili tamo samo ostali –  pa je tako očevidno da su se Timočani borili od Drine do Vardara, od Dunava do Jadrana, preko albanske golgote i Solunskog fronta do ponovnog, junačkog povratka u otadžbinu.
Na naslovnoj fotografiji: Groblje u mačvanskom selu Glušci, spomenici izginulima na Legetu i Čevrntiji

Ovaj članak je objavljen u sklopu projekta „TIMOČKA DIVIZIJA – DIVIZIJA SMRTI I VASKRSENJA (1914-1918.) I POMENIK HEROJA U OPŠTINI BOR“, sufinansiran iz budžeta Grada Bora. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva. 
Autori: Dobrila i Brana Filipović
***
Извор.Соларис.Медиа.Бор

Коментари

Популарни постови са овог блога

ЗИДАЊЕ СКАДРА

Град градила три брата рођена, До три брата, три Мрњавчевића: Једно беше Вукашине краље, Друго бјеше Угљеша војвода, Треће бјеше Мрњавчевић Гојко; Град градили Скадар на Бојани, Град градили три године дана, Три године са триста мајстора; Не могаше темељ подигнути, А камои саградити града: Што мајстори за дан га саграде, То све вила за ноћ обаљује. Кад настала година четврта, Тада виче са планине вила: "Не мучи се, Вукашине краље, Не мучи се и не харчи блага! Не мож, краље, темељ подигнути, А камоли саградити града, Док не нађеш два слична имена, Док ненађеш Стојуи Стојана, А обоје братаи сестрицу, Да зазиђеш кули у темеља: Тако ће се темељ обдржати, И тако ћеш саградити града." Кад то зачу Вукашине краље, Он дозива слугу Десимира: "Десимире, моје чедо драго, Досад си ми био вјерна слуга, А одсаде моје чедо драго! Хватај, сине, коње у хинтове, И понеси шест товара блага; Иди, сине, преко б'јела св'јета, Те ти тражи, сине, Стоју и Стојана, А обоје брата и се...

СРПСКО-МУСЛИМАНСКИ ДОГОВОР ИЗ 1902. ГОДИНЕ

Српски и муслимански представници у Босни и Херцеговини су 1902. године дошли до договора да се заједно супроставе А-У окупационој власти. Текст тог договора гласи: „Срби православне и муслиманске вере обавезују се радити и сав народ позвати да на томе ради да Босна и Херцеговина добију своју самоуправу под врховном власти свога суверена Султана. Кад то буде, народ ће по својој слободној вољи уредити унутрашње стање земље и бирати гувернера наизменице једног муслимана и једног православног Србина. – Аграрно ће се питање решити слободном вољом народа. – Свака ће вера удесити своју самоуправу према духу своје вере слободно и независно од утицаја макар каквих органа иновераца. Ради спречавања верске и народносне пропаганде, имају се протерати са територије Босне и Херцеговине сви агенти једне или друге идеје, као и сви духовни редови Римске цркве, сем фрањеваца. Народни и службени језик је српски, а писмо ћирилица. – Не признаје се право завичајности никоме ко је дошао са окупац...

АМФИЛОХИЈЕ РАДОВИЋ

И кад је било на умору Српство си тражио на извору Замагљени простори очињег вида И Земља више није иста како ћемо? Отвара се Небо а не знамо куда ћемо? *** Иста је река сами вирове доцртавамо дај нам руку кад кренемо да се давимо Памтиће нас јер смо живели у твојој одређености Зато ће живот бити терет јер не смемо бити исти Улепшавао си дане дај да их другима продужимо... *** Таман када смо све ставили на Тебе а увек је најлепше кад бежимо из себе новац је бог који даје све осим спокоја ал ти дајеш разумност снази повратка уздизањем! ал ти дајеш разумност чеканом времену. *** Ако је живот половина недовољна за целину смрти надања смирено остваруј тако нас најбоље дочекуј на врху чекане Његошеве капеле на аманету Светог Петра Цетињског у сјају величине Крста Лазара Косовског као народ Амфилохија Народног  Свесрпког! *** Жика Ракић